Podno grijanje - udobnost i ušteda u jednom pojmu

Podno grijanje je troškovno učinkovito, funkcionalno i estetski vrlo prihvatljivo (nevidljivo) rješenje zagrijavanja prostora.

Troškovi su manji u usporedbi s klasičnim centralnim grijanjem što se vrlo brzo osjeti na kućnom budžetu.

Naime, podno grijanje zahtijeva puno manje energije za zagrijavanje prostora, jer sustav podnog grijanja koji radi na temperaturama do maksimalno 30 C° i ugodno zagrije prostor, dok je klasičnom grijanju za postizanje iste temperature u identičnim uvjetima, potrebno gotovo dvostruko više energije (klasično centralno grijanje, temperaturu vode u radijatorima zagrijava najmanje od 60 C°).

U idealnim situacijama podno se grijanje postavlja u početku same gradnje kuće. S donje se strane podno grijanje mora kvalitetno izolirati kako bi se izbjegli gubitci topline pri čemu se najčešće koriste izolacijske ploče od stiropora, a s gornje strane (prema podu prostorije), ugrađuju se materijali koji dobro provode toplinu, npr. mokri estrih. Podno je grijanje bez većih problema moguće i naknadno ugraditi (prilikom adaptacija stambenih prostora), pod uvjetom da su zadovoljeni minimalni zahtjevi za prostorom.

Odabir sistema, izračun toplinskih koeficijenta krugova, izbor hidrauličkih komponenti, način polaganja i izbor regulacije svakako treba prepustiti stručnim osobama (projektantima i instalaterima), jer samo optimalno odabran sustav omogućiti će vam isplativost investicije u razumnom roku i dopustiti vam da uživate u svim pogodnostima vašeg podnog grijanja.

Za one koji žele znati više, u nastavku donosimo i dodatne teme vezane uz podno grijanje:

• Najčešće zablude o podnom grijanju
• Povijest podnog grijanja
• Načini postavljanja podnog grijanja

Najčešće zablude o podnom grijanju:

1. Podno grijanje je skuplje od radijatorskog. Startna investicija prilikom ugrađivanja podnog grijanja je ista ili neznatno veća od troškova izrade radijatorskog ali su troškovi uštede tijekom ekspoatacije puno veći pa je ukupni omjer bitno povoljniji u korist podnog grijanja. Također treba napomenuti da se dio radova koji se pripisuje izradi podnog grijanja (polaganje toplinske i hidro izolacije estriha, rubna traka, dilatacijske fuge, izrada parne brane i sl.) može ukalkulirati pod građevinske radove čime se ukupni troškovi izvođenja podnog grijanja stavljaju u realne okvire.

2. Podno grijanje nije zdravo zbog efekta "teških nogu". Čovjek je jedino živo biće na zemlji koje ima uspravni stav i koje obolijeva od proširenih vena. Brojne studije na tu temu dokazale su da podno grijanje nije uzrok proširenim venama nego nasljedni faktor (žene obolijevaju 6 puta više od muškaraca), profesije u kojima se dugo stoji ali malo kreće, prekomjerna tjelesna težina i majčinstvo (trudnice nakon 2. trudnoće češće obolijevaju od žena koje nisu rađale). Dobro postavljeno podno grijanje ima male oscilacije u temperaturi poda u zoni nogu i povoljnije utječe na krvotok od radijatorskog grijanja, kod kojeg su oscilacije veće.

3. Podno grijanje diže prašinu u zrak? Upravo suprotno! Radijatorsko grijanje radi na principu konvekcije topline uz kružno strujanje zraka kroz prostoriju, što rezultira zagrijavanjem i cirkulacijom prašine iz hladne zone nogu u zrak. Spaljena prašina, koja je lakša od zraka, "lijepi" se na strop ostavljajući ružne sivo-crne tragove iznad radijatora. Kod podnog grijanja nema strujanja zraka jer se toplina oslobađa zračenjem čime prašina ne mijenja strukturu i ne diže se u zrak nego ostaje na početnoj poziciji.

4. Podno grijanje nije izvedivo kod adaptacije stana zbog postojećeg poda kojeg ne želim razbijati. Suhi sustav za površinsko grijanje, sastavljen od gotovih ploča od gipsanih vlakana male debljine 18-20mm s izdubljenim utorima za prihvat cijevi, osigurava brzu i jednostavnu montažu na postojeći pod na koji se kasnije mogu postaviti keramičke pločice ili podne obloge. Suhi estrih je posebno pogodan za adaptacije prostorija u koje se ne smije unositi vlaga prilikom izvođenja radova. Ukoliko se odlučite za postavljanje podnog grijanja u prostore koji nisu novogradnja, svakako se posavjetujte sa izvođačem radova oko odabira opcije koja će biti najprikladnija konkretnoj situaciji.

5. Temperaturu zraka kod podnog grijanja teško je regulirati. Površinska grijanja razlikuju se od grijanja radijatorima prije svega po znatno nižim radnim temperaturama i predajom temperature isključivo u vidu zračenja čime se omogućuje tzv. "efekt samoregulacije" koji se pozitivno odražava na klimu u grijanoj prostoriji. Efekt samoregulacije je fizička pojava, neovisna o regulacijskim uređajima, gdje se u ovisnosti o promjeni temperature prostorije prema grijaćoj površini mijenja intenzitet toplinskog strujanja: što je viša razlika između temperature prostorije i temperature grijaće površine - više je temperaturno strujanje i obrnuto. Primjer: ako se u određenoj prostoriji poveća temperatura zraka zbog prisustva više osoba koje emitiraju određenu količinu energije i temperatura zraka poraste sa 20°C na 23°C predana snaga podnog grijanja sa 26°C površinske temperature smanjit će se za 50% jer će se povećati brzina toplinskog strujanja. Na taj način temperatura u prostoriji sama se korigira u ovisnosti o utjecaju "faktora smetnje".

6. Parket se ne smije postavljati na podno grijanje. Suživot parketa i podnog grijanja nije rijetkost i moguć je uz poštivanje tehničkih smjernica koje to definiraju. Gotovi troslojni parketi vrsta su parketa koja je preporučljiva za postavljanje na podloge sa ugrađenim podnim grijanjem budući da, zahvaljujući svojoj višeslojnoj strukturi, imaju sposobnost dobrog provođenja topline. Da bi parket kroz duži vremenski period zadržao svoja prvobitna svojstva i izgled, važno je ne prelaziti maksimalnu dopuštenu temperaturu podnoga grijanja. Preporučljiva je ugradnja parketa sa "tvrđom" strukturom koja je otpornija na fizička oštećenja. Najčešće korištene vrste iz domaćeg podneblja su: trešnja, hrast i orah (bukvu i javor treba izbjegavati), a od egzotičnih vrsta, prikladne su: duglasi, drvo masline i bambus.

Povijest podnog grijanja

Kad se spomene podno grijanje kod većine ljudi javlja se asocijacija na instalaciju grijanja novijeg vremena. Međutim, arheološka ispitivanja govore o tome da je već u 3. stoljeću prije Krista u Kini postojalo površinsko grijanje: u zidovima i podovima nalazili su se kanali za dim koji su služili za zagrijavanje kuća. Slični uređaji za zagrijavanje mogu se naći i u ostacima iz rimskog vremena, uključujući i HIPOKAUST- prostor ispod poda kuće ili kupaonice koji je bio ispunjen zrakom koji se zagrijavao toplinom plinova izgaranja iz peći. To je prakticirano i u prostorima javnih i privatnih bazena koji su se grijali pomoću kanala smještenih u podu.

Načini postavljanja podnog grijanja

• Postavljanje sa sistemskim čep pločama (sa ili bez stiropora) za prihvat PERT ili PE-Xc cijevi koje se umeću u utore u ploči (savjetujemo cijevi s barijerom za kisik), Ovo je ujedno i najčešći način izvedbe podnog grijanja.
• Postavljanje ploča sa sa fleksibilnom folijom na koje se cijevi pričvršćuju posebnim iglicama  - takozvani TACKER sistem. Pogodan je za sanaciju ili izradu novih grijanja u postojećim objektima s malom visinom estriha.
• Suhi sistemi - sistemi s vlaknastim ili gips pločama koje imaju urezane kanale za prihvat cjevi. U tom slučaju ne koristi se mokri estrih, a sustav se odlikuje izmimno malom ukupnom visinom, pa je pogodan za adaptacije ranije izgrađenih objekata.

Tekst preuzet s www.termometal.hr